petak, 28.12.2007.
the great comeback
U nedostatku inspiracije Mitzi je mirovao u svojoj kutiji i nije se nadao da će ugledati svjetlo dana u ovoj godini.Ali pošto nada umire zadnja,Mitzi je opet aktualan.
Pregledom matičnih knjiga Virovitičko -podravske županije utvrđena je nevjerojatna sličnost Mitzija i Linka Očalinka.Naime rođeni su u istoj kući istog dana i sata od majke Mare i pok.oca kojemu nije upisano ime (počivao u miru),pa se vjerojatno ovdje spominje davno zaboravljeni Mitzijev brat Linko.Naime Linko nije bio pojava koju bi normalni roditelji pokazivali u javnosti ,bio je mnogo ružniji od Mitzija i još uvijek je takav.Njazgodnije je bilo da Linko postane ili radijski reporter ili noćni čuvar,pošto nije bio dobar govornik preostalo mu je samo da položi tečaj za noćnog čuvara i stekne titulu dipl.ing. noćnog čuvanja raznih objekata.
Linko nikada nije bio slabog vida i sada se vjerojatno normalan homo erektus pita zašto se preziva Očalinko?Jedne godine (mislim da je to bilo 2003.)Linko je sa utjecajnim prijateljima išao u lov,pošto je to bio noćni lov a prijatelji pomalo pijani , Linko je bio ustrijeljen u glavu,(policijski službenik nije prekoračio ovlasti),pošto je to bilo najbolje mjesto da se ustrijeli takva osoba nemjerljivog kvocjenta inteligencije, njemu naravno nije bilo povrede vitalnih organa pa je samo malo oslijepio i postao Očalinko.Naravno oprostio je Linko svojim prijateljima malu nezgodu,a prijatelji su mu ponudili da postane ništa manje nego ministar unutarnjih poslova.Ali Linko je volio posao noćnog čuvara više od sebe samoga,jer kao ministar nije mogao pokazati svu veličinu svog intelekta.Ljutio se Linko na razne medije koji bi ga nešto pitali,prozivao je i prijetio,ali nije uspio otići.Nije ni mogao jer je bio jedan od najpametnijih likova u svojoj obitelji koja se eto zove Vlada.
Nakon mnogo pokušaja Linko ipak uspijeva otići iz Vlade i postaje radio reporter koji se proslavio vijestima o Janici Kostelić,i ona također nije mogla na TV pa se samo mogla čuti na radiju.Bila je to još uvijek donekle normalna država.E onda smo otišli dalje,Linko je zbog svojih zasluga u nacionalnoj RTV kući unaprijeđen u TV voditelja a Janica je kao njemački vojnik 1945 nestala sa lica zemlje, i tako je Linko promijenio ime u Mislav i dobio svoju emisiju Otvoreno.On je tu bio jako nezadovoljan jer nije uspio razviti svoju prvotnu karijeru i na kraju krajeva to nije bila njegova struka.Borio se Linko da otiđe napokon u svoju kapunjericu i prepusti se čarima kladionice i uslugama dotičnog Olafa Petersona ili po splitski Blaža ili kako bih rekao Đinđera, ima Olaf mnogo nadimaka.Da li je uspio reći ću Vam usljedećoj epizodi a dotada neka Vam noći proteknu mirno i neka kumuje alkohol.
- 08:25 -
srijeda, 07.03.2007.
Beskonačna petlja
Tužna priča o djetinjstvu
Zašto je Mitzi, pravim imenom Mitar, uvijek bio u sjeni Pipija - par mjeseci starijeg prijatelja, susjeda i kasnije mentora?
Pipi je uvijek bio bolji od Mitzija. Pipija su roditelji gotovo voljeli. Pipi je skoro uvijek imao topli obrok. Imao je i lijepše kute i oprave od Mitzija dok su zajedno sjedili u drugoj klupi tihe učionice osnovne škole Suvag. Pipi je bio omiljen u školi, društvu i bolnici. Njemu je prvom čistacica Jurka dala pičke i dopustila da joj obrije prsa. Pipiju je život bio lijep. Pipi je bio sadist. Volio je vidjeti zavist u oku Mitzija.
Naime, kako je sve počelo?
Mitzi je, nažalost, bio neželjeno dijete, budući je neplanirano nastao mutacijom slabog govna u guzici jednog od članova istospolne bračne zajednice. Kada se Mitzi rodio, nalikovao je na prhut - bio je toliko sitan da je gotovo prkosio gravitaciji. Nejaki Mitzi je do pete godine života spavao u praznoj čaši vindijina jogurta. Roditelji su ga žestoko zanemarivali. Otac Josip je često znao žestoko penetrirati u Mitzija. Otac Ivan je također znao ulaziti.
Mitzi je najebao rodivši se.
Za poljske čitaoce i obožavatelje Mitzija prilažem prijevod "Tužna priča o djetinjstvu" na poljski:
Smutna historia o *Mitzi*
*Pipi* zawsze był lepszy (lepiej) niż *Mitzi*. Dlaczego był *MItzi*, prawdziwy wyznaczył (wyznaczony; nazwał; nazwany) *Mitar*, zawsze w cieniu *Pipi*, jego starszy przyjaciel, sąsiad (sąsiedni) i ostatnio mentor? *Pipi* prawie był kochany przez jego rodziców. *Pipi* zawsze miał gorące jedzenie. On lepiej był ubierany kiedy one byli w *Suvag* szkoła (szkolny). *Pipi* był popularny. *Pipi* najpierw ucałował *Jurka*. *Pipi* życie (długotrwałość) było przyjemne. *Pipi* był *sadist*. On lubił widzieć *Mitzi* doznający (cierpiący; doznawanie; cierpienie).
Jak to cały zaczynany?
*Mitzi* był błąd. On był urodzony od dziwnego małżeństwa. On wyglądał jak część skóry i on był słaby. Obydwa jego ojców dostawali się (otrzymujący) wewnątrz jego. On był na dół od jego rodzenia.
Mračna noć, u daljini, tmina se nadvila, a Mitzi je u drami... ne zna kako je došlo do toga. Hoda tako Mitzi naprijed i misli si "Kakva drama!!!!!!" Kaj me tu donjelo?! S kim sam bio?!" Poguban utjecaj maligana i raznoraznih opijata doveo je do toga da se Mitzi gotovo uopće ne sjeća prethodne večeri, a zlobnici bi rekli da nije samo posljednja večer u pitanju, nego da je Mitziju posljednjih nekoliko godina u magli, otkad je skrenuo s pravog puta ili smjera... Ta prethodna večer a ujedno i večera Mitziju je mogla biti i posljedna u njegovom životu. Krivaca za to je nekoliko, uz samog Mitzija, ali prvenstveno glave mu je mogao doći donedavno njegov veliki prijatelj Pipi kojem bi se za vrijeme te večere mogla nadjenuti uloga Jude...
Hodajući, u biti još uvijek teturajući Mitzi pokušava sabrati kockice burne noći. Zadah Badelovog konjaka iz usta nedvojbeno mu govori da je bilo neumjerenosti u alkoholu. Kroz maglu u sjećanju, u nekom mračnoj stranputici njegovih sivih stanica naviru slike opskurnog interijera neke zabite kafane, ocvala gospođa bujnog poprsja s borosanama koja je bila u svojstvu konobarice i sumnjivo društvo, mahom polupoznanika kojima je Mitzi bio okružen te večeri.
Pipi mu je stalno u mislima. Osjeća da je on jedan od glavnih aktera zaslužnih za dramu u kojoj se našao. Jadranka ga gladi po leđima i nudi mu tabletu za glavu (andol). Jadranka je čistaćica u bircu "Krivi smjer" i povremeno se intimno druži sa Mitzijem u njegovo prostoru. Jadranka je taman završila s poslom, radi samo ujutro dva sata, i pozvala ga je na kavu da malo popričaju. Otišli su kod "Šarafa", vlasnika motela "Zamezi i lezi", koji je ujedno i vođa navijača gradskog kluba.
"Šaraf" je lik o kojem bi se moglo pričati danima. Još u srednjoj školi počeo se družiti sa starijom ekipom, počeo ići na utakmice i s vremenom izborio status glavnog frajera u mjestu. Legendarne su njegove priče o starim danima kad su bili slavni fajtovi s navijačima protivničkih klubova. "Šaraf" nevoljko priča o tome da nebi ispao hvalisavac, za prenošenje tih priča zaduženo je par lokalnih pijanaca koji su inventar ili "stalni postav" u buffetu motela "Zamezi i lezi". Još interesantnija je priča o njegovom nadimku. Kako je "Šaraf" bio iz siromašne obitelji trnovit je bio put do vlasništva motela. Uglavnom "Šaraf" je majstor u prebijanju dugova u naturi, u ekonomskom svijetu tzv. kompenzacijama koji je on radio na sebi svojstven način. "Šaraf" je znao zatvoriti svakojaka potraživanja između nekoliko "stranki" i uvijek sebi izvući najveću korist, tako da je zbog tih poslova i dobio nadimak jer je znao "svakom loncu naći poklopac" tj. zatvoriti ili zašarafiti svaku rupu.
Najlegendarnija je priča o tome kako je postao većinski vlasnik jedinog gradskog motela. Ranko Strmić, bivši vlasnik motela, bio je gospodin iz ugledne gradske obitelji bez većih mrlja na dosjeu, ali s velikom strasti prema kockanju. Ranko je jednom tako cijeli vikend zapeo za stolom igrajući poker. Skupilo se tu nekoliko strastvenih ovisnika o pokeru. Uz Ranka za stolom su bili Miljac, stari profesor Fizike iz lokalne srednje škole koji penzionerske dane krati za kartaškim stolom, Janko, sitni gradski švercer i Mića - gradska legenda kojem se jedini radni staž u životu broji za kartaškim stolom. Mića slovi za najboljeg pokeraša u mjestu a taj vikend karta ga je išla nevjerovatno. Šta god bi odigrao prolazilo je, full, tris, dva para vadio je kao iz rukava a u slučaju loših karata u ruci blefirao je kao pravi majstor. Mitzi je u svojstvu kibicera promatrao tu partiju i bio svjedok trenutka kad je Mića doveo Ranka u totalni bankrot i dug od 20 000 ondašnjih maraka. Ne treba ni pisati što je dalje bilo te noći...
Slijedećeg jutra, Ranko je bio van sebe, što i nije tako čudno s obzirom na novonastalu situaciju. Naime, Štefica, Rankova žena izvršila je tu noć brutalno čedomorstvo, a nakon tog brutalnog čina digla je ruku na sebe (u znak pozdrava) i presudila si teškim hrastovim prozorm na način da je gurnula glavu kroz prozor i gledala u mjesečinu, a prozor je bjesomučno kliznuo s vrha stropa ravno na vrat. Sve to Ranko je proveo u riganju u WC-u, tako da ničega nije bio svjetan sve do 6:18 kada je vidio sve to u gostinjskoj sobi kuće, koja više nije bila u njegovom vlasnštvu.
Mitzi je bio veliki prijatelj Strmićevih, a radio je kod njih u štali kao mali od krave, a kasnije je napredovao pa je čak naučio umjetnim putem oplođivati krave i ovce što je kasnije iiskoristio i na crno otvorio Veterinarsku ambulantu. Doduše, nakon 3. mjeseca došli su mu glave inspektori tako da je taj poduzetnički izlet trajao vrlo kratko.
Kako je baš u to vrijeme Mitzi bio u dosta velikoj lovi, a dijelom je za to bio zaslužan Ranac, kako ga je Mitzi od milja zvao, Ranko je pokucao na Mitzijeva vrata u nadi da će kod njega naći spas iz svoje nezavidne situacije.
Haiku o proljeću
Pelcujem grmlje i gomolje,
Pipi i Mitzi pupaju najbolje.
Proljeće je u gradivu.
Priča o Urbanu
Mitzi i Pipi jednog su popodneva upoznali Urbana, slabašnog muškarca koji je izgledao kao jeftina pušačica kurčeva.
Kada su mu Mitzi i Pipi prišli, Urban se, nalikom na malu, suhu, histeričnu ženicu, ponašao kao da ima pjeska u vagini.
Srce mu je zatitralo kada je vidio da mu takova dva rasna pastuha poput Pipija i Mitzija posvećuju pažnju. Zacrvenio se, koljena su mu zaklecala i viknuo je:
"Ja sam fiktivan!"
Naime, kako je Urban postao fiktivan?
Rodio se kao 11 dijete u velikoj obitelji i roditelji mu nisu posvećivali previše pažnje. Djetinjstvo mu nije bilo lako. Bio je dobar u školi, ali su ga kolege stalno zezali da je homoseksualac. Sportom se nije bavio. Volio je pjevati.
Odrastao bi on i pretvorio se u prosječnog frustriranog mladića, da njegov tata (Braco su ga zvali!?), nije jednog dana otkrio da uživa u zlostavljanju Urbana.
Tata je bio grozan prema Urbanu. Svašta mu je radio. Urban je u školi, pred cijelim razredom znao iskašljavati spermu...
No, najgore od svega, tata je jako volio Urbanu prdnuti u oči. Kako je tata često pio karlovačko (u to vrijeme se nije znalo da je karlovačko pivo puno otrova i kiselina...) i nakon toga prdio sinu u oči, kiselina je malog i nejakog Urbana počela nagrizati. Tata je žestoko Urbanu prdio u oči, sve češće i češće, pa je kiselina polako, ali temeljito mlado tjelešce uništavala - sve dok jednog dana Urban nije potpuno nestao.
Tako je Urban postao fiktivan.
Redakcija bloga ekskluzivno objavljuje dugo skrivanu pjesmu koju je Urban napisao u ljeto 1993.
Pjesma je kasnije prerađena, te je postala hit poznate hrvatske grupe Laufer - "Bio sam Kiša".
Bio sam fiktivan
probudio sam se
izgubljene muškosti
nagao poput kamena i
zatvorenih rupa,
u jedinom kutu mračne sobe
bio sam prazno mjesto
za tužnu roditeljsku priču
u tuđoj viziji
bio sam fiktivan
samo pušenje tati
prije spavanja
probudio sam se
u tijelu mi golemi
na koži tuđeg spolovila
bio sam fiktivan
probudio sam se
izgubljene muškosti
nagao poput kamena i
zatvorenih rupa,
poljubio sam
tatu u usta
u tuđoj viziji
bio sam fiktivan
samo pušenje tati
prije spavanja
probudio sam se
u tijelu mi golemi
na koži tuđeg spolovila
bio sam fiktivan
poljubio sam tatu u usta
Izvadak iz zbirke "Kašljuc, kašljuc...", Urban, 1993.
- 16:11 -
Komentari (29) - Isprintaj - #